Predstava „22. minuta“, koja na potresan i umjetnički snažan način govori o zločinu u Štrpcima, biće izvedena 6. juna u 18. časova u Kulturnom centru Novi Pazar, u okviru Mikser Festivala, koji će se od 5. do 7. juna održavati u Novom Pazaru.
Govoreći o predstavi „22. minuta“, koja tematizira otmicu i ubistvo putnika iz voza u Štrpcima, glumac Rifat Rifatović ističe da je riječ o priči koja ne smije biti zaboravljena.
„To je priča koja veoma zaslužuje da se priča. Imam želju da u jednom trenutku prestane biti aktuelna, ali teško je to očekivati kada se o njoj decenijama nedovoljno govori. O stradanjima iz Drugog svjetskog rata znamo mnogo upravo zato što su ispričana kroz filmove, predstave, knjige i druge forme umjetnosti. Zato je važno da i ovu priču pričamo“, kazao je Rifatović.
Prema njegovim riječima, rad na predstavi bio je izuzetno zahtjevan i emotivan, ali i velika odgovornost.
„Kolektivna trauma jedan je od slojeva kroz koje prolaze svi naši junaci i antijunaci. To je zadatak koji nosi umjetničku, ali i ljudsku odgovornost. Osjećam se počastvovanim što sam dio ekipe koju predvodi Boban Skerlić i koja je prihvatila da ispriča ovu priču“, rekao je on.
Rifatović naglašava da predstava ne govori o kolektivnoj krivici, već o konkretnim ljudima i konkretnim zločinima.
„Nisu svi Srbi bili učesnici otmice u Štrpcima. Postoje konkretni ljudi, konkretna imena, konkretni zločini i konkretne žrtve. Važno je da mlađe generacije upoznaju činjenice kako bi razumjele prošlost i kako ne bi prihvatale tuđu odgovornost kao svoju“, istakao je.
Posebno emotivnim opisao je susrete sa porodicama žrtava, koje su prisustvovale izvođenju predstave.
„Kada upoznate porodice ljudi koji više nisu za stolom sa svojima, koji nisu dočekali da vode svoju djecu u školu, potpuno promijenite pogled na cijelu priču. Poslije premijere uslijedila je tišina koju nećemo zaboraviti. To je tišina koja traje već trideset godina“, kazao je Rifatović.
Govoreći o ulozi pozorišta i umjetnosti u savremenom društvu, on je poručio da umjetnost ostaje jedan od najvažnijih načina suočavanja s prošlošću i podsticanja kritičkog promišljanja.
„Pozorište traje više od dvije i po hiljade godina upravo zato što tjera ljude da zastanu, razmisle i osjete. Zato pozivam ljude da dolaze u pozorište, na koncerte i da prate umjetnost. Sve što je trenutno i prolazno nestaje brzo, a umjetnost ostaje. Živjela je prije nas i živjeće poslije nas“, zaključio je Rifatović.
